Povodom pet godina od smrti Olje Ivanjicki, temat Avant Art Magazina posvećen je delu velike umetnice.
Sve tekstove posvećene Olji Ivanjicki možete pogledati na sledećem linku:
AVANT ART MAGAZIN
Sve tekstove posvećene Olji Ivanjicki možete pogledati na sledećem linku:
AVANT ART MAGAZIN
AKTER, nedelja, 6. jul 2014. godine
VODIČ ZA ANĐELE PETOG CARSTVA
Vladimir Đuričić
Na petogodišnjicu smrti najveće srpske slikarke 20. veka Olge Olje Ivanjicki, umesto retrospektive ostavštine na platnu, iz štampe je izašla knjiga „Vodič“.
Leonardova kći, kako su Olju Ivanjicki nazivali, knjigom „Vodič“ još jednom potvrđuje da njena filozofska misao ima istu težinu kao i njena umetnost. Knjiga je ugledala svetlo dana zahvaljujući Fondu Olje Ivanjicki i direktorki te zadužbine Suzani Spasić.
„’Vodič’ nije nastao kao knjiga koja se piše u jednom dahu. To je zbirka tekstova koji su proistekli iz druženja i razgovora, kako tvrdi i prva rečenica ’Vodiča’, negde oko ponoći. Tokom godina našeg druženja, Olja je navikla da u mom prisustvu slika, a da ja čitam nešto iz mora knjiga koje su nas okruživale i koje su se nudile kao tajni saveznici u postizanju koncentracije i dolasku do novih ideja. To su bile seanse koje su se odvijale uglavnom u večernjim satima, jer danju se nije stizalo, svakodnevni život nametao je svoj ritam izlaženja, javnih nastupa, druženja sa prijateljima, društvenih obaveza i svega drugog što je Olju pratilo“, priča za „Akter“ Suzana Spasić.
Ona objašnjava da je u slikarskim seansama bilo važno postići dobru koncentraciju, pa stoga Ivanjicki nije slušala, na primer, klasičnu muziku, niti radila jogu. Volela je da sluša političke emisije, da prati važne svetske vesti ili ako nema ničeg zanimljivog da joj se nešto čita. Kada bi se slikanjem taj dan završio, sve sklonilo i raščistilo, sumirao bi se dan, razmenjivale informacije i vesti, a često bi se događalo i da Olja iznebuha počne da obrađuje neku ozbiljnu temu. I tada bi Suzana uključila diktafon, koji joj je uvek bio pri ruci.
„Zapisivanje olovkom nam je bilo sporo, misao je tražila brzinu, pa smo snimanjem tih razgovora postizale da sve sačuvamo, da se ništa ne izgubi... I tako je u nekom trenutku počeo da nastaje i ’Vodič’, priča nekoga ko je voleo i živeo umetnost, a ne samo posmatrao. ’Vodič’ je, baš kao i sve Oljine pesme pre toga, počeo skoro kao neka pošalica, da bi se brzo pretvorio u ozbiljnu priču o umetnosti“, otkriva Oljina dugogodišnja prijateljica i desna ruka. Koliko je Olja volela priču o „Vodiču“, tu novu ulogu koju je sebi dodelila, pokazuje i to da je u Njujorku snimala sebe iz dana u dan dok je šetala ulicama, zatim tokom letovanja, izložbu u Kotoru kod Homena...
„Imala je potrebu da govori svoje misli u diktafon, kome je tepala ’crvenooki’, zbog crvenog svetla koje je signaliziralo da aparat snima. I kada je poslednji put izašla iz svog stana – ateljea, kada je pošla u bolnicu, ponele smo knjigu o Plejađanima i diktafon. Poslednji zapis koji pripada ’Vodiču’ izgovorila je veče pred operaciju na srcu u bolničkoj sobi. Nažalost, taj tekst koji se prvi put bavi i prelaskom na ’drugu stranu’, pitanjima duše i odlaska, završila je tako što je nekoliko dana posle te operacije zauvek zatvorila oči izgovorivši ’Anđeli, hajde sad’. To se dogodilo u tišini intenzivne nege u Kardiovaskularnoj bolnici ’Dedinje’“, priča Suzana.
Ta knjiga započinje ediciju „Peto carstvo“, nazvano prema jednom slikarkinom programskom delu.
„’Peto carstvo’ je umsko carstvo i takvom carstvu pripadaju i tekstovi koji slede i koji su deo baštine i njenog umetničkog delanja. Oni predstavljaju zaista jedan vodič ne samo kroz umetnost, već i kroz život i filozofiju našeg vremena“, konstatuje Suzana Spasić.
VODIČ ZA ANĐELE PETOG CARSTVA
Vladimir Đuričić
Na petogodišnjicu smrti najveće srpske slikarke 20. veka Olge Olje Ivanjicki, umesto retrospektive ostavštine na platnu, iz štampe je izašla knjiga „Vodič“.
Leonardova kći, kako su Olju Ivanjicki nazivali, knjigom „Vodič“ još jednom potvrđuje da njena filozofska misao ima istu težinu kao i njena umetnost. Knjiga je ugledala svetlo dana zahvaljujući Fondu Olje Ivanjicki i direktorki te zadužbine Suzani Spasić.
„’Vodič’ nije nastao kao knjiga koja se piše u jednom dahu. To je zbirka tekstova koji su proistekli iz druženja i razgovora, kako tvrdi i prva rečenica ’Vodiča’, negde oko ponoći. Tokom godina našeg druženja, Olja je navikla da u mom prisustvu slika, a da ja čitam nešto iz mora knjiga koje su nas okruživale i koje su se nudile kao tajni saveznici u postizanju koncentracije i dolasku do novih ideja. To su bile seanse koje su se odvijale uglavnom u večernjim satima, jer danju se nije stizalo, svakodnevni život nametao je svoj ritam izlaženja, javnih nastupa, druženja sa prijateljima, društvenih obaveza i svega drugog što je Olju pratilo“, priča za „Akter“ Suzana Spasić.
Ona objašnjava da je u slikarskim seansama bilo važno postići dobru koncentraciju, pa stoga Ivanjicki nije slušala, na primer, klasičnu muziku, niti radila jogu. Volela je da sluša političke emisije, da prati važne svetske vesti ili ako nema ničeg zanimljivog da joj se nešto čita. Kada bi se slikanjem taj dan završio, sve sklonilo i raščistilo, sumirao bi se dan, razmenjivale informacije i vesti, a često bi se događalo i da Olja iznebuha počne da obrađuje neku ozbiljnu temu. I tada bi Suzana uključila diktafon, koji joj je uvek bio pri ruci.
„Zapisivanje olovkom nam je bilo sporo, misao je tražila brzinu, pa smo snimanjem tih razgovora postizale da sve sačuvamo, da se ništa ne izgubi... I tako je u nekom trenutku počeo da nastaje i ’Vodič’, priča nekoga ko je voleo i živeo umetnost, a ne samo posmatrao. ’Vodič’ je, baš kao i sve Oljine pesme pre toga, počeo skoro kao neka pošalica, da bi se brzo pretvorio u ozbiljnu priču o umetnosti“, otkriva Oljina dugogodišnja prijateljica i desna ruka. Koliko je Olja volela priču o „Vodiču“, tu novu ulogu koju je sebi dodelila, pokazuje i to da je u Njujorku snimala sebe iz dana u dan dok je šetala ulicama, zatim tokom letovanja, izložbu u Kotoru kod Homena...
„Imala je potrebu da govori svoje misli u diktafon, kome je tepala ’crvenooki’, zbog crvenog svetla koje je signaliziralo da aparat snima. I kada je poslednji put izašla iz svog stana – ateljea, kada je pošla u bolnicu, ponele smo knjigu o Plejađanima i diktafon. Poslednji zapis koji pripada ’Vodiču’ izgovorila je veče pred operaciju na srcu u bolničkoj sobi. Nažalost, taj tekst koji se prvi put bavi i prelaskom na ’drugu stranu’, pitanjima duše i odlaska, završila je tako što je nekoliko dana posle te operacije zauvek zatvorila oči izgovorivši ’Anđeli, hajde sad’. To se dogodilo u tišini intenzivne nege u Kardiovaskularnoj bolnici ’Dedinje’“, priča Suzana.
Ta knjiga započinje ediciju „Peto carstvo“, nazvano prema jednom slikarkinom programskom delu.
„’Peto carstvo’ je umsko carstvo i takvom carstvu pripadaju i tekstovi koji slede i koji su deo baštine i njenog umetničkog delanja. Oni predstavljaju zaista jedan vodič ne samo kroz umetnost, već i kroz život i filozofiju našeg vremena“, konstatuje Suzana Spasić.
Večernje novosti, 24.06.2014. D.B.M
Vodič kroz umetnost Olje Ivanjicki
FOND Olje Ivanjicki pokrenuo je ediciju "Peto carstvo" koja je posvećena delu i stvaralaštvu velike umetnice. Upravo je objavljena prva knjiga, pod nazivom "Vodič".
- To je zbirka tekstova koji su proistekli iz naših razgovora, negde oko ponoći - kaže autorka Suzana Spasić, direktorka Fonda. - "Vodič" je počeo kao neka pošalica, da bi se brzo pretvorio u ozbiljnu priču o umetnosti.
Pripremajući "Vodič", Olja Ivanjicki je snimala sebe dok je šetala ulicama Njujorka, tokom letovanja u Kotoru... - Poslednji zapis koji pripada "Vodiču" Olja Ivanjicki izgovorila je veče pred operaciju na srcu u bolničkoj sobi. Nažalost, taj tekst koji se prvi put bavi i prelaskom na "drugu stranu", pitanjima duše i odlaska, završila je tako što je nekoliko dana posle operacije na srcu, zauvek zatvorila oči izgovorivši "Anđeli, hajde sad", u tišini intenzivne nege u Kardio-vaskularnoj bolnici "Dedinje".
Olja Ivanjicki je umrla pre pet godina, na današnji dan. Pitanje muzeja o kome je često govorila, niti pitanje njene zaostavštine još nije rešeno. U Fondu se ipak nadaju da će sa Republikom naći zajedničko rešenje, kojim će njeno delo ponovo postati dostupno građanima.
Vodič kroz umetnost Olje Ivanjicki
FOND Olje Ivanjicki pokrenuo je ediciju "Peto carstvo" koja je posvećena delu i stvaralaštvu velike umetnice. Upravo je objavljena prva knjiga, pod nazivom "Vodič".
- To je zbirka tekstova koji su proistekli iz naših razgovora, negde oko ponoći - kaže autorka Suzana Spasić, direktorka Fonda. - "Vodič" je počeo kao neka pošalica, da bi se brzo pretvorio u ozbiljnu priču o umetnosti.
Pripremajući "Vodič", Olja Ivanjicki je snimala sebe dok je šetala ulicama Njujorka, tokom letovanja u Kotoru... - Poslednji zapis koji pripada "Vodiču" Olja Ivanjicki izgovorila je veče pred operaciju na srcu u bolničkoj sobi. Nažalost, taj tekst koji se prvi put bavi i prelaskom na "drugu stranu", pitanjima duše i odlaska, završila je tako što je nekoliko dana posle operacije na srcu, zauvek zatvorila oči izgovorivši "Anđeli, hajde sad", u tišini intenzivne nege u Kardio-vaskularnoj bolnici "Dedinje".
Olja Ivanjicki je umrla pre pet godina, na današnji dan. Pitanje muzeja o kome je često govorila, niti pitanje njene zaostavštine još nije rešeno. U Fondu se ipak nadaju da će sa Republikom naći zajedničko rešenje, kojim će njeno delo ponovo postati dostupno građanima.
Večernje novosti, 26.04.2013. D.B.M.Izložba radova Olje Ivanjicki u galeriji “Progres”
IZLOŽBA skica, crteža i kostima Olje Ivanjicki, pod nazivom "Peto Carstvo" biće otvorena u ponedeljak u galeriji "Progres".
Na izložbi će prvi put biti predstavljene skice koje je jedna od naših najvećih umetnica 20. veka uradila za modnu kuću "Mona". Reč je o skicama za tematske modne revije: "Tesla", "Njegoš" i "Carstvo". Na osnovu tih skica i crteža, realizovane su tematske kolekcije.
- Skice i crteži prikazuju kako je do modnih kolekcija došlo - objašnjava Suzana Spasić, direktorka Fonda "Olga Olja Ivanjicki".
U "Progresu" će biti predstavljeno oko sto crteža i skica. Izložbu prate i modeli modne kuće "Mona" i fotografije i filmovi.
Skicama za kolekciju "Njegoš", se Fond "Olge Olje Ivanjicki" i "Mona" pridružuju proslavi 200 godina od rođenja velikog pesnika, koji je samoj umetnici često bio inspiracija. Kolekcija "Tesla" posvećena je, kako je Olja Ivanjicki govorila, najvećem umetniku među naučnicima, a "Carstvo" je inspirisano kulturnom baštinom i istorijom srpskog naroda. Skice za ovu kolekciju, koja prenosi Oljino viđenje "Petog umskog Carstva", završene su neposredno pred Oljinu smrt.
BEZ STALNE POSTAVKE
- OLjA Ivanjicki umrla je 24. juna 2009. godine - kaže Suzana Spasić. - Za četiri godine od smrti, još se nije ispunila njena želja da se otvori stalna postavka dela iz zaostavštine. Fond "Olge Olje Ivanjicki" pokušao je da skrene pažnju javnosti na taj problem, koji nažalost još nije rešen.
IZLOŽBA skica, crteža i kostima Olje Ivanjicki, pod nazivom "Peto Carstvo" biće otvorena u ponedeljak u galeriji "Progres".
Na izložbi će prvi put biti predstavljene skice koje je jedna od naših najvećih umetnica 20. veka uradila za modnu kuću "Mona". Reč je o skicama za tematske modne revije: "Tesla", "Njegoš" i "Carstvo". Na osnovu tih skica i crteža, realizovane su tematske kolekcije.
- Skice i crteži prikazuju kako je do modnih kolekcija došlo - objašnjava Suzana Spasić, direktorka Fonda "Olga Olja Ivanjicki".
U "Progresu" će biti predstavljeno oko sto crteža i skica. Izložbu prate i modeli modne kuće "Mona" i fotografije i filmovi.
Skicama za kolekciju "Njegoš", se Fond "Olge Olje Ivanjicki" i "Mona" pridružuju proslavi 200 godina od rođenja velikog pesnika, koji je samoj umetnici često bio inspiracija. Kolekcija "Tesla" posvećena je, kako je Olja Ivanjicki govorila, najvećem umetniku među naučnicima, a "Carstvo" je inspirisano kulturnom baštinom i istorijom srpskog naroda. Skice za ovu kolekciju, koja prenosi Oljino viđenje "Petog umskog Carstva", završene su neposredno pred Oljinu smrt.
BEZ STALNE POSTAVKE
- OLjA Ivanjicki umrla je 24. juna 2009. godine - kaže Suzana Spasić. - Za četiri godine od smrti, još se nije ispunila njena želja da se otvori stalna postavka dela iz zaostavštine. Fond "Olge Olje Ivanjicki" pokušao je da skrene pažnju javnosti na taj problem, koji nažalost još nije rešen.
Oljina platna sve bliža publici
D. B. M. | 20. maj 2011. 20:58 | Komentara: 0Kraj sudskog spora omogućio bi da dela poznate slikarke Olje Ivanjicki budu ponovo dostupna javnosti i ljubiteljima slikarstva
FOND Olge OljE Ivanjicki odlučio je da, ukoliko sud odbije njihovu žalbu, odustane od pokretanja parnice i pusti državu da postane naslednik zaostavštine velike umetnice. Završetkom sudskog spora više neće biti prepreka da se nešto učini kako bi Oljina dela postala dostupna javnosti. A koliko je interesovanje publike za njima govori to što je za samo osam dana izložbu u Kući kralja Petra obišlo više od pet hiljada posetilaca.
- Fond je osnovan radi zaštite dela Olje Ivanjicki i izgradnje muzeja. Svako otezanje na sudu štetno je po imovinu - kaže Suzana Spasić, direktorka Fonda. - Zato smo pokrenuli ostavinsku raspravu samo mesec dana posle Oljine smrti. Mislili smo da će sve da traje kraće. Odmah smo započeli i pregovore sa gradskim vlastima o izgradnji galerije Olje Ivanjicki. Bili su veoma raspoloženi da uđu u to, a onda su počela da se nižu ročišta. I tako su prošle dve godine.
Spasićeva naglašava da su se odlučili za parnicu. Sudski spor bi trajao još pet-šest godina, a do tada će imovina propasti.
- Na početku suđenja, uz saglasnost Ministarstva kulture, doneta je odluka da Istorijski muzej brine o imovini do okončanja spora, što oni odgovorno rade. Međutim, ako se uđe u parnicu, pitanje je iz kojih sredstava će muzej moći da brine o imovini. Jer, posle rebalansa budžeta, možda više neće biti novca za fizičko obezbeđenje i oni će biti prinuđeni da sve prebace u svoj depo.
Da podsetimo, idejni projekat za muzej-galeriju na Kosančićevom vencu, po Oljinoj zamisli, donatorski je uradio Saobraćajni institut CIP. A kako je poznata umetnica zamišljala svoj muzej ispričala je u intervjuu „Novostima“, neposredno pred odlazak u bolnicu:
- Za razliku od ovih naših zatvorenih, moj muzej bi radio. A pored mojih slika, dokumentacije, tu bi bile i slike iz moje kolekcije: Dali, Pikaso, Mantenja... Ne znam da li bi bilo mesta za Medialu. Galerija Mediale, svojevremeno osnovana, nestala je, a ja kao njen umetnički direktor, bez plate - ne smem ni da pitam za sudbinu dela koja su poklonjena ili otkupljena priličnim sredstvima iz budžeta za kulturu. Ali, mislim da muzej ne spada u sferu nemogućeg.
IZVOR: Večernje novosti, 20. maj 2011.
FOND Olge OljE Ivanjicki odlučio je da, ukoliko sud odbije njihovu žalbu, odustane od pokretanja parnice i pusti državu da postane naslednik zaostavštine velike umetnice. Završetkom sudskog spora više neće biti prepreka da se nešto učini kako bi Oljina dela postala dostupna javnosti. A koliko je interesovanje publike za njima govori to što je za samo osam dana izložbu u Kući kralja Petra obišlo više od pet hiljada posetilaca.
- Fond je osnovan radi zaštite dela Olje Ivanjicki i izgradnje muzeja. Svako otezanje na sudu štetno je po imovinu - kaže Suzana Spasić, direktorka Fonda. - Zato smo pokrenuli ostavinsku raspravu samo mesec dana posle Oljine smrti. Mislili smo da će sve da traje kraće. Odmah smo započeli i pregovore sa gradskim vlastima o izgradnji galerije Olje Ivanjicki. Bili su veoma raspoloženi da uđu u to, a onda su počela da se nižu ročišta. I tako su prošle dve godine.
Spasićeva naglašava da su se odlučili za parnicu. Sudski spor bi trajao još pet-šest godina, a do tada će imovina propasti.
- Na početku suđenja, uz saglasnost Ministarstva kulture, doneta je odluka da Istorijski muzej brine o imovini do okončanja spora, što oni odgovorno rade. Međutim, ako se uđe u parnicu, pitanje je iz kojih sredstava će muzej moći da brine o imovini. Jer, posle rebalansa budžeta, možda više neće biti novca za fizičko obezbeđenje i oni će biti prinuđeni da sve prebace u svoj depo.
Da podsetimo, idejni projekat za muzej-galeriju na Kosančićevom vencu, po Oljinoj zamisli, donatorski je uradio Saobraćajni institut CIP. A kako je poznata umetnica zamišljala svoj muzej ispričala je u intervjuu „Novostima“, neposredno pred odlazak u bolnicu:
- Za razliku od ovih naših zatvorenih, moj muzej bi radio. A pored mojih slika, dokumentacije, tu bi bile i slike iz moje kolekcije: Dali, Pikaso, Mantenja... Ne znam da li bi bilo mesta za Medialu. Galerija Mediale, svojevremeno osnovana, nestala je, a ja kao njen umetnički direktor, bez plate - ne smem ni da pitam za sudbinu dela koja su poklonjena ili otkupljena priličnim sredstvima iz budžeta za kulturu. Ali, mislim da muzej ne spada u sferu nemogućeg.
IZVOR: Večernje novosti, 20. maj 2011.
Sudski postupak koči stvaranje muzeja Olje Ivanjicki
Slike izlagane posle smrti umetnice u Štokholmu, Vašingotnu… ali i dalje ne postoji stalna postavka ili spomen-soba poznate slikarke
Smrt je sprečila Olju Ivanjicki da ostvari svoju ideju o otvaranju sopstvenog muzeja ili galerije – zbog nerešenog pitanja naslednika najveći deo njene imovine, slike, lični predmeti, kao i dela drugih umetnika koja je tokom života skupljala, gotovo dve godine nedostupni su za javnost.
Povremeno, međutim, zahvaljujući trudu prvenstveno umetničinih prijatelja i poštovalaca, kao i Fonda „Olga Olja Ivanjicki”, dela čuvene slikarke predstavljaju se na izložbama u Štokholmu, Adis Abebi, Parizu, Vašingtonu, Kotoru, Beogradu... Jedna takva izložba upravo je u toku, u Kući kralja Petra Prvog na beogradskom Senjaku. Dok vodimo razgovor sa Dušankom Subotić-Homen, jednom od organizatora izložbi i pravnom zastupnicom Fonda „Olga Olja Ivanjicki”, posetioci gotovo neprestano pristižu u galeriju. Do sada je svaka izložba velike umetnice, priređena posle njene smrti, protekla uz veliko interesovanje ljubitelja likovne umetnosti, objašnjava naša sagovornica. Ova beogradska je posebna, na njoj su izložena Oljina dela iz privatnih kolekcija, pa je ovo jedinstvena prilika da se neka od njih pogledaju. U potkrovlju kuće izloženi su portreti dobijeni ljubaznošću Istorijskog muzeja Srbije, gde se u depou, nalazi veći deo Oljinih slika. Po odluci suda, ova ustanova kulture stara se o vrednoj zaostavštini dok se ne završi ostavinska rasprava pred Višim sudom u Beogradu.
– Za izložbe u inostranstvu moramo da se zahvalimo Ministarstvu spoljnih poslova koje je omogućilo da slike budu izložene po ambasadama, a platilo je i troškove prevoza tih slika. Sve ostale troškove snosimo mi, Oljini prijatelji i poštovaoci, trudeći se da dobijemo prostor koji nećemo plaćati. U Parizu je to bio Srpski kulturni centar, izložbu je otvorio predsednik Boris Tadić, a nas desetoro je pomagalo da sredimo prostor, namestimo, da napravimo posluženje. U Etiopiji su nam Francuzi ustupili prostor Francuskog kulturnog centra, bio je na otvaranju ceo diplomatski kor. Pokušavamo i ovom izložbom da pokažemo koliko je narod voleo Olju i da ona zaslužuje mesto na kome će da se skrasi – priča Subotić-Homen.
Takvog mesta za sada nema: nadležne republičke i gradske vlasti kažu da čekaju da bude određen naslednik imovine. Olja Ivanjicki nije imala zakonskih naslednika, pa pravo na imovinu polaže Republika, koju zastupa Republičko javno pravobranilaštvo, ali i Fond „Olga Olja Ivanjicki”, što ga je slikarka osnovala za života, a koji se poziva na usmeni testament.
– Trenutno se pred Višim sudom nalazi predmet po žalbi Fonda na rešenje o upućivanju na parnicu. Fond se žalio, jer nije dato nikakvo obrazloženje, a od početka se nada da će se napraviti neki sporazum između grada Beograda i Repubike u koji će biti uključen i Fond i da se to mirnim putem reši. Međutim, izričit je stav Republike i grada da dok se ne proglasi naslednik, oni neće da razgovaraju, mada im je nuđeno da reše spor u najkraćem roku u dogovoru sa Fondom. Veliko je pitanje da li ima smisla uopšte više voditi bilo kakve parnice koje mogu trajati nekoliko godina, a za to vreme zaostavština propada, jer Oljin atelje, na primer, gde se nalazi deo zaostavštine, nije baš zaštićen od vlage – kaže Subotić-Homen.
Jedna od ideja je i da se u kući Kralja Petra napravi spomen-soba Olje Ivanjicki, a takvu zamisao podržao je i predsednik opštine Savski venac, Tomislav Đorđević, budući da se deo prostora već koristi kao izložbeni. Dušanka Subotić-Homen kaže da u Kući kralja Petra postoji jedna soba sa gvozdenim, kružnim stepenicama koja podseća na Oljinu sobu u stanu na Kosančićevom vencu odakle kružne stepenice vode u atelje. Na sličan način, u kući na Senjaku mogao bi se urediti prostor gde bi bile izložene Oljine lične stvari, a stepenicama bi se silazilo u galeriju u kojoj bi bile izložene njene slike. Umetnica je, inače, ostavila značajna novčana sredstva za izgradnju svog muzeja na Kosančićevom vencu, nedaleko od stana u kojem je živela, na placu koji joj je ustupio grad, a urađen je i projekat koji je Olja Ivanjicki odobrila.
– Najlepše bi bilo da se ispuni njen san i podigne galerija po projektu koji je ona potpisala i s njim se saglasila. Ali ako to ne može iz bilo kojih razloga, ponudili smo i drugo rešenje, ukoliko zbog atraktivnosti lokacije, gradski oci smatraju da tu ne treba da bude galerija – kaže Subotić-Homen.
Dok se ne završi ostavinska rasprava, neće se znati ni da li će sredstva namenjena izgradnji muzeja biti utrošena u te namene, da li će biti iskorišćena da se uredi spomen-soba na Senjaku. Izvesno je, međutim, da će od tog novca biti naplaćeno održavanje i obezbeđenje ateljea za vreme ostavinske rasprave koja traje duže od godinu i po dana, a koja je u septembru prošle godine prekinuta da bi jedna od strana bila upućena na parnicu. Prema procenama Fonda, troškovi obezbeđenja i održavanja, do sada su dostigli sumu od oko 10.000 evra.
IZVORČ POLITIKA
Jelena Čalija objavljeno: 17.05.2011.
Olja Ivanjicki u Prodajnoj
Crteži Olje Ivanjicki u Prodajnoj galeriji "Beograd"Tanjug | 11. 06. 2010. -
Crteži nedavno preminule Olje Ivanjicki predstavljeni su od večeras u Prodajnoj galeriji "Beograd", kao omaž umetnici koja je bila dugogodišnji bliski saradnik i prijatelj te galerije.
Izložbu je otvorio akademik Nikola Koka Janković koji je posetioce podsetio na početke rada Olje Ivanjicki od studentskih dana i ispričao je nekoliko anegdota koje je imao prilikom susreta s njom.
Nenad Radujević, poznatiji kao Neša "Klik", predstavnici Fonda "Olja Ivanjicki" Suzani Spasić je predao počasnu diplomu, jer je, kako je rekao, Ivanjicki neisrpna inspiracija ne samo modnom studiju "Klik", već i mnogim drugim dizajnerima.
Na izložbi pod nazivom "Crteži 1955 -1985", koja je privukla veliki broj posetilaca, predstavljeno je oko 30 radova rađenih različitim tehnikama: ugljenom, kombinovanom tehnikom, tušem, olovkom...
Neka od izloženih dela prvi put su predstavljeni široj javnosti, dok su neka veoma retko izlagana.
Odabrani crteži pripadaju ranom i zrelom periodu njenog stvaralaštva, a u fokusu postavke su radovi iz pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka, vremena u kome je Ivanjicki bila aktivan protagonista grupe Mediala, jednog od najautentičnijih pokreta srpske posleratne umetnosti.
Nastali kao pripremne skice, studije za određene kompozicije ili kao samostalne forme širokog tematskog repertoara, ovi radovi za umetnicu su bili pre svega
intimni iskaz, a za stručnu javnost sakriveni trag jedinstvene stvaralačke energije koji otvara nove mogućnosti za buduća tumačenja i vrednovanja njenog bogatog opusa u celini.
Olga Olja Ivanjicki (1931-2009) studirala je vajarstvo, proslavile su je slike i performansi, pisala je pesme, a uradila je i idejno rešenje za most preko Dunava nazvavši taj projekat "Beogradska vremenska kapija". Imala je 87 samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je Sedmojulske i Vukove nagrade za životno delo, najvećih priznanja u zemlji.
Izložba će trajati do 10. jula.
BLIC, BEograd, 12.06.2010
Crteži nedavno preminule Olje Ivanjicki predstavljeni su od večeras u Prodajnoj galeriji "Beograd", kao omaž umetnici koja je bila dugogodišnji bliski saradnik i prijatelj te galerije.
Izložbu je otvorio akademik Nikola Koka Janković koji je posetioce podsetio na početke rada Olje Ivanjicki od studentskih dana i ispričao je nekoliko anegdota koje je imao prilikom susreta s njom.
Nenad Radujević, poznatiji kao Neša "Klik", predstavnici Fonda "Olja Ivanjicki" Suzani Spasić je predao počasnu diplomu, jer je, kako je rekao, Ivanjicki neisrpna inspiracija ne samo modnom studiju "Klik", već i mnogim drugim dizajnerima.
Na izložbi pod nazivom "Crteži 1955 -1985", koja je privukla veliki broj posetilaca, predstavljeno je oko 30 radova rađenih različitim tehnikama: ugljenom, kombinovanom tehnikom, tušem, olovkom...
Neka od izloženih dela prvi put su predstavljeni široj javnosti, dok su neka veoma retko izlagana.
Odabrani crteži pripadaju ranom i zrelom periodu njenog stvaralaštva, a u fokusu postavke su radovi iz pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka, vremena u kome je Ivanjicki bila aktivan protagonista grupe Mediala, jednog od najautentičnijih pokreta srpske posleratne umetnosti.
Nastali kao pripremne skice, studije za određene kompozicije ili kao samostalne forme širokog tematskog repertoara, ovi radovi za umetnicu su bili pre svega
intimni iskaz, a za stručnu javnost sakriveni trag jedinstvene stvaralačke energije koji otvara nove mogućnosti za buduća tumačenja i vrednovanja njenog bogatog opusa u celini.
Olga Olja Ivanjicki (1931-2009) studirala je vajarstvo, proslavile su je slike i performansi, pisala je pesme, a uradila je i idejno rešenje za most preko Dunava nazvavši taj projekat "Beogradska vremenska kapija". Imala je 87 samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je Sedmojulske i Vukove nagrade za životno delo, najvećih priznanja u zemlji.
Izložba će trajati do 10. jula.
BLIC, BEograd, 12.06.2010
OLJINA SAZVEŽĐA U AFRICI, Večernje novosti, 27.03.2010, D. Matović
Politika, subota, 26. decembar 2009.
Београд се бори за музеј Оље Ивањицки
Град је власник плаца предвиђеног за музеј, Република се позива на наслеђе као последњи законски наследник, а Фонд „Олга Оља Ивањицки” жели две просторије за радБарака на месту будућег музеја на Косанчићевом венцу у Београду Фото Д. ЈевремовићЈош за живота Оља Ивањицки је најављивала идеју да отвори свој необични музеј. Урађен је идејни пројекат, а после њене смрти остало је и 150.000 евра за те намене. Судбина музеја и почетак његове градње зависе од договора о питању власништва и имовинско-правних односа, а ништа не може бити започето док се не оконча и оставинска расправа која се од јула води пред Првим општинским судом. Како сазнајемо, музеј Оље Ивањицки, као и њена заоставштина која би била ту изложена, требало би да припадне граду Београду, али коначан договор између Републике и града о овом питању још се чека.
Фонд „Олга Оља Ивањицки“, који се позива на наслеђе по усменом тестаменту, предложио је поравнање пред судом, како би се избегао парнични поступак са Републиком, која оспорава Фонду право на наслеђивање и тражи да имовина припадне држави, будући да нема законских наследника у прва четири наследна реда. Фонд је, такође, предложио да искључиви власник заоставштине буде град Београд, а да Фонд настави са радом у будућем музеју, у две просторије које би биле одвојене за то, као и да, као носилац ауторских права, допринесе прикупљању нових средстава за градњу.
Сузана Спасић, директорка Фонда „Олга Оља Ивањицки“, каже да је све сада на договору који треба да постигну град, којем припада плац на којем би музеј требало да буде грађен, и Република, која се позива на наслеђе као последњи законски наследник.
– Плац на Косанчићевом венцу број 27, држава, односно Министарство културе уступило је Ољи Ивањицки за градњу музеја, још за њеног живота, али је онда, одлуком Врховног суда, он поново враћен граду јер је утврђено да он не припада Републици, већ Београду. Зато је сада остало да се држава и град договоре на који ће начин бити сређени имовинско-правни односи и власништво, али се иде ка томе да музеј припадне граду, односно да плац остане у његовој својини – каже Сузана Спасић, директорка Фонда „Олга Оља Ивањицки”.
Даљи кораци били би утврђивање тога на које начине ће се водити брига о заоставштини познате уметнице, као и договор шта су чије надлежности и обавезе током и после изградње музеја, истиче Спасићева. Суд је крајем септембра одредио као привременог стараоца сликаркине заоставштине Историјски музеј Србије, али, како истиче Сузана Спасић, надлежни из ове установе културе још нису преузели заоставштину, која се још увек налази у сликаркином атељеу на Косанчићевом венцу.
– Суд је оставио 60 дана да Историјски музеј то учини. Посао ће трајати око месец, месец и по дана, јер треба све преузимати по пописној листи која је прилично обимна – објашњава Спасићева.
У Историјском музеју јуче нисмо успели да сазнамо на који начин се тренутно старају о сликаркиној имовини, као ни где би, евентуално, њена заоставштина могла бити привремено смештена док се оставинска расправа не заврши. Спасићева очекује да ће нови састанак представника Републике и града бити у јануару и наглашава да би се са градњом могло почети одмах, будући да има неопходних новчаних средстава.
– Чим се постигне договор, моћи ће да се оконча и оставинска расправа и приступи остварењу Ољине идеје да изгради свој музеј. Од новца који је за те намене оставила могли би да се ураде груби грађевински радови, а имамо и обећања донатора и неких поштовалаца њеног дела да би и они помогли – каже Сузана Спасић.
У Републичком јавном правобранилаштву кратко су потврдили да никакав конкретан договор још увек није постигнут. У Министарству културе, чији је представник учествовао на састанку одржаном у среду, наводе да подржавају идеју да Музеј буде отворен и заоставштина Оље Ивањицки изложена, али да о томе треба да одлучи град. С друге стране, заменица градоначелника Радмила Хрустановић, коју је градоначелник Драган Ђилас овластио за вођење преговора у циљу изградње музеја, била је јуче недоступна за изјаву.
Јелена Беоковић
Izvor: http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Beograd-se-bori-za-muzej-Olje-Ivanjicki.sr.html
Град је власник плаца предвиђеног за музеј, Република се позива на наслеђе као последњи законски наследник, а Фонд „Олга Оља Ивањицки” жели две просторије за радБарака на месту будућег музеја на Косанчићевом венцу у Београду Фото Д. ЈевремовићЈош за живота Оља Ивањицки је најављивала идеју да отвори свој необични музеј. Урађен је идејни пројекат, а после њене смрти остало је и 150.000 евра за те намене. Судбина музеја и почетак његове градње зависе од договора о питању власништва и имовинско-правних односа, а ништа не може бити започето док се не оконча и оставинска расправа која се од јула води пред Првим општинским судом. Како сазнајемо, музеј Оље Ивањицки, као и њена заоставштина која би била ту изложена, требало би да припадне граду Београду, али коначан договор између Републике и града о овом питању још се чека.
Фонд „Олга Оља Ивањицки“, који се позива на наслеђе по усменом тестаменту, предложио је поравнање пред судом, како би се избегао парнични поступак са Републиком, која оспорава Фонду право на наслеђивање и тражи да имовина припадне држави, будући да нема законских наследника у прва четири наследна реда. Фонд је, такође, предложио да искључиви власник заоставштине буде град Београд, а да Фонд настави са радом у будућем музеју, у две просторије које би биле одвојене за то, као и да, као носилац ауторских права, допринесе прикупљању нових средстава за градњу.
Сузана Спасић, директорка Фонда „Олга Оља Ивањицки“, каже да је све сада на договору који треба да постигну град, којем припада плац на којем би музеј требало да буде грађен, и Република, која се позива на наслеђе као последњи законски наследник.
– Плац на Косанчићевом венцу број 27, држава, односно Министарство културе уступило је Ољи Ивањицки за градњу музеја, још за њеног живота, али је онда, одлуком Врховног суда, он поново враћен граду јер је утврђено да он не припада Републици, већ Београду. Зато је сада остало да се држава и град договоре на који ће начин бити сређени имовинско-правни односи и власништво, али се иде ка томе да музеј припадне граду, односно да плац остане у његовој својини – каже Сузана Спасић, директорка Фонда „Олга Оља Ивањицки”.
Даљи кораци били би утврђивање тога на које начине ће се водити брига о заоставштини познате уметнице, као и договор шта су чије надлежности и обавезе током и после изградње музеја, истиче Спасићева. Суд је крајем септембра одредио као привременог стараоца сликаркине заоставштине Историјски музеј Србије, али, како истиче Сузана Спасић, надлежни из ове установе културе још нису преузели заоставштину, која се још увек налази у сликаркином атељеу на Косанчићевом венцу.
– Суд је оставио 60 дана да Историјски музеј то учини. Посао ће трајати око месец, месец и по дана, јер треба све преузимати по пописној листи која је прилично обимна – објашњава Спасићева.
У Историјском музеју јуче нисмо успели да сазнамо на који начин се тренутно старају о сликаркиној имовини, као ни где би, евентуално, њена заоставштина могла бити привремено смештена док се оставинска расправа не заврши. Спасићева очекује да ће нови састанак представника Републике и града бити у јануару и наглашава да би се са градњом могло почети одмах, будући да има неопходних новчаних средстава.
– Чим се постигне договор, моћи ће да се оконча и оставинска расправа и приступи остварењу Ољине идеје да изгради свој музеј. Од новца који је за те намене оставила могли би да се ураде груби грађевински радови, а имамо и обећања донатора и неких поштовалаца њеног дела да би и они помогли – каже Сузана Спасић.
У Републичком јавном правобранилаштву кратко су потврдили да никакав конкретан договор још увек није постигнут. У Министарству културе, чији је представник учествовао на састанку одржаном у среду, наводе да подржавају идеју да Музеј буде отворен и заоставштина Оље Ивањицки изложена, али да о томе треба да одлучи град. С друге стране, заменица градоначелника Радмила Хрустановић, коју је градоначелник Драган Ђилас овластио за вођење преговора у циљу изградње музеја, била је јуче недоступна за изјаву.
Јелена Беоковић
Izvor: http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Beograd-se-bori-za-muzej-Olje-Ivanjicki.sr.html